EKOLOGIJA
UVOD U EKOLOGIJU
Značenje riječi :
oikos - dom
logos - nauka
-Ekologija je naučna disciplina koja se bavi proučavanjem odnosa živog svijeta i okoline koja ga okružuje
Podjela :
a)prema predmetu izučavanja
-ekologija ljudi
-ekologija biljaka
-ekologija životinja
b)prema prostoru
-ekologija kopna
-ekologija kopnenih voda
-ekologija vode
-EKOLOŠKI FAKTORI su svi uticaji iz vanjske sredine koji djeluju na živo biće
Ekološki faktori se dijele na:
-ekološki faktori žive prirode
-ekološki faktori žive prirode
-ekološki faktori nezive prirode
-STANIŠTE ili BIOTOP je mjesto na kojem žive određeni organizmi
-ŽIVOTNA ZAJEDNICA ili BIOCENOZA je skup svih organizama koji žive na jednom mjestu.
-EKOSISTEM je zajednica višeg reda , a čine ga biotop i biocenoza
EKOSISTEM ŠUME
-Šuma je najsloženija zivotna zajednica na zemlji
Podjela :
-listopadno
-zimzeleno
SPRATOVITOST
1.sprat visokog drveća
2.sprat nižeg drveća
3.sprat grmlja i šiblja
4.sprat zeljastih biljaka
5.prizemni sprat
Hrast (listopadno)
-Na našem području do oko 700m nadmorske visine dominira hrast.Na našem području se nalazi hrast kitnjak.Hrast medunac je u našoj zemlji razvijen u Hercegovini.Hrast lužnjak je razvijen uz obale Drine.Plod hrasta je žir.
OBIČNI BOR (zimzeleno)
Obični bor ili bijeli bor (lat. Pinus sylvestris) je crnogorična vrsta drveća iz porodice Pinaceae.
OBIČNI BOR (zimzeleno)
Obični bor ili bijeli bor (lat. Pinus sylvestris) je crnogorična vrsta drveća iz porodice Pinaceae.
Raste u širokom području Europe i Sjeverne Azije. U Hrvatskoj je autohtona vrsta drveća u području viših mezofitskih šuma.Visok je do 40 m. Drvo obiluje smolom. Ima mnogo formi i geografskih oblika.Kora je na gornjem dijelu debla i na ograncima tanka, crvenkastožuta, a ljušti se u tankim ljuskama.
EKOSISTEM LIVADE
Livada je tip ekosistema, na kome dominira travna vegetacija. Najčešće biljke livada su trave (familija Poaceae), mahunarke (Fabaceae), oštrice (Cyperaceae) i glavočike(Asteraceae). Livadska vegetacija je mezofilna, čini prirodan prelaz između kserofitnih (sušnih, stepskih) travnih zajednica i higrofitnih (vlažnih livada i močvara). Po pravilu, livade su azonalni tip vegetacije, jer se mogu razviti u različitim vegetacijskim zonama. Izuzetak su subalpijske i alpijske livade, koje se kao zonalna vegetacija razvijaju iznad gornje šumske granice.
PODJELA LIVADE :
-močvarne
-brdske
-dolinske
MOČVARNE LIVADE
Močvarne livade nastaju posle krčenja šuma na zemljištima sa visokim nivoom podzemnih voda ili zemljištima koja su izložena dugotrajnim poplavama. Vegetaciju močvarnih livada uglavnom izgrađuju trave, mahunarke, oštrice i site. Često zastupljene vrste biljaka su barska livadarka (Poa palustris), bela rosulja (Agrostis alba), visoki bus (Deschampsia caespitosa), oštrice (Carex vulpina, Carex gracilis) i ljutići (Ranunculus flammula, Ranunculus repens).
BRDSKE LIVADE
Brdske livade nastaju na račun iskrčenih šuma na padinama brda i planina, gde nema plavljenja reka. Vegetacija ovih livada veoma je bliska stepskoj. Česte vrste biljaka na brdkim livadama su klasača (Bromus erectus), srednja bokvica (Plantago media), brdske deteline (Trifolium montanum, Trifolium alpestre), čistac (Stachys recta) i dubačac (Teucrium montanum).
DOLINSKE LIVADE
Dolinske livade su većinom sekundarnog porekla, nalaze se u blizini reka, na vlažnom i plodnom aluvijalnom zemljištu. Vegetacija dolinskih livada je bujna, izgrađena od visokih mezofitnih zeljastih biljaka. Primarna produkcija u ekosistemima dolinskih livada je veoma visoka i stoga se kosidba vrši i nekoliko puta tokom godine. Najčešće biljke dolinskih livada u Evropi su livadarke (Poa pratensis, Poa trivialis), ježevica (Dactylis glomerata), pirevina (Agropyrum repens), deteline (Trifolium repens, Trifolium pratense), zvezdan (Lotus corniculatus), livadska žalfija (Salvia pratensis).
Krš (koriste se još i termini: kras i karst) je tip reljefa koji se razvija na tlusastavljenom od topljivih stijena (najčešće kalcijevog karbonata (CaCO3) ili magnezijevog karbonata (MgCO3)). Krš na stijenama u kojim je preko 50% magnezijevog karbonata se naziva dolomitni krš. Osnovna karakteristika krškog reljefa je izražena, ali selektivna topljivost stijena. Posljedica toga je da nastaje izrazito razvijen reljef sa mnogo udubina i uzvisina. Čvrste stijene kalcijevog karbonata (vapnenca) su česte na površini te se javlja kamenito tlo, ali je često vapnenac pokriven tlom te nastaje pokriveni krš na kojem se javlja vegetacija.
PODJELA KRŠA
-EPIKRŠ
-ENDOKRŠ
BILJKE KRŠA : smilje,vrijesak,kovilje,drača,lavanda...
LAVANDA
Lavande su rod biljaka iz porodice Lamiaceae. Rasprostranjene su diljem Mediterana, pa sve do Afrike i jugoistočnih predjela Indije.
Rod lavandi uključuje jednogodišnje i višegodišnje vrste, travolike vrste i grmove. Kako se radi o vrlo široko rasprostranjenoj kulturi, koja se diljem svijeta uzgaja mahom u dekorativne svrhe, ali i za komercijalnu upotrebu, lavandu nerijetko srećemo kako samoniklo raste u prirodi.
EKOSISTEM TEKUĆICE
Tekućice ili tekuće vode spadaju u kopnene vode. Dijele se na: izvore, potoke (to je vrsta tekućica koje imaju do 5 širina korita), rijeke (ovo su tekućice čije korito ima širinu veću od 5 metara).
Kod tekućica ne postoji vertikalna stratifikacija temperature, otopljenog kisika i ugljičnog dioksida nego postoji longitudinalni gradient. To se naravno odražava na živi svijet u tekućicama pošto su to važni parametri za rasprostranjenost biljaka i životinja.
Imajući u vidu spomenute parametre (temperatura, količinu kisika i ugljičnog dioksida) kod tekućica može se razlikovati: gornji, srednji i donji tok. Za gornji tok karakteristična je niska temperatura i viskoka koncentracija kisika.
Za srednji tok značajna je manja količina kisika, više ugljičnog dioksida i veće kolebanje temperature. U donjem toku postoji veliko kolebanje temperature, kisika i ugljičnog dioksida.
Općenito se može reći da u tekućicama, zbog brzine vode, postoje životinje koje su razvile posebne prilagodbe za takvo stanište te posjeduju razna pomagala koja im omogućuju stabilnost u odnosu na medij
ŽIVOTIJSKI SVIJET TEKUĆICE
-ŠARAN
-ŠTUKA
-SOM
-GRGEČ
-LIPLJEN
-POTOČNA PASTRMKA ...
POTOČNA PASTRMKA
Potočna pastrmka (Salmo trutta morpha fario) je podvrsta pastrmke (Salmo trutta).
otočna pastrmka ima poveću, malo nesrazmjernu glavu sa tupom njuškom i velika usta sa oštrim zubima i vretenasto izduženo tijelo, karakteristično zagrabljivice. Peraje su joj široke, zaobljene i čvrste, što joj omogućava brzo kretanje kroz jaku maticu. Leđa su joj tamnozelene boje, ponekad tamnosmeđa ili tamnosiva. Bokovi su joj zelenkasti ili žućkasti, a trbuh srebrenast, žućkast ili svijetlosiv. Raspoznaje se po crvenim ili crnim pjegama po cijelom tijelu. Crvenih tačaka obično ima manje i mogu biti u nijansama od jarkocrvene do svijetlocrvene boje. Boja im dosta varira od okruženja u kojem žive. Mlade pastrmke se od starijih razlikuju po boji, koja im se ustaljuje tek poslije druge godine.
SOM
Som (Silurus glanis) je riba iz porodice Siluridae. Ima izduženo tijelo, široko i zdepasto na prednjem dijelu lagano je spljošteno na stražnjem dijelu u razini repne peraje. Koža nema ljuski, a prekrivena je sa sluzi koja daje somu ljepljiv izgled. Glava mu je velika i masivna, uzdužno spljoštena a završava široko rasječenim ustima, sa 6 brkova, 2 dugačka na gornjoj čeljusti i 4 nešto kraća na donjoj čeljusti. Ima jako dobro razvijenu bočnu prugu tako da može osjetiti i najmanje vibracije mogućeg plijena. Visoko postavljeno oko maleno je što navodi na noćni život. Dugačka analna peraja završava na razini repne peraje od koje je odvojena samo malenim izreskom. Tijelo je sive boje išarano tamnijim mrljama na leđima i bokovima dok je trbuh svjetlije boje.
EKOSISTEM BARE
Bare su prirodna ili umjetna udubljenja nepravilnog oblika, odnosno plitke vodene mase gdje žive razne životinje i biljke od zone niskih do zone visokih biljaka kao i od zone plitke i duboke vode. Bare se od močvara razlikuju zbog toga što svjetlost sunca u pravilu dopire do dna.
Podjela bare :
-privremene
-stalne
-Temperatura u bari je promjenljiva.Kada je temperatura niska (zima) mnoge biljne i životinjske vrste ugibaju ili se povlace na barsko dno.Kada je temperatura visoka to pogoduje razvoju biljnog i zivotinjskog svijeta.
LANAC ISHRANE U BARI
BILJNI I ŽIVOTNJSKI SVIJET BARE
Životinje : barski somić,žabe,komarci,puž kapica...
Biljke:bijeli lopoč,žuti lokvanj,trska,sita...
Komarci
Porodica ima oko 50 rodova i obuhvaća oko 33.000 vrsta. Razvili su se prije oko 170 milijuna godina.
Komarci nastanjuju sva područja na svijetu, osim polarnih područja, pustinja i područja viših od 1500 metara nadmorske visine, ali najčešće u blizini vode, neovisno o njenoj veličini i kvaliteti. No, različite vrste žive u vrlo različitim područjima.
Komarci su najaktivniji u sumrak ili u rano jutro, odnosno tijekom noći, kada je izraženija vlažnost zraka i niža temperatura. Izuzetak od toga čini Azijski tigrasti komarac (Aedes albopictus), koji je stigao i u Hrvatsku, a koji bode tijekom čitavog dana, agresivniji je i potiskuje domicilnu vrstu komaraca. Ta vrsta komarca vrlo je prilagodljiva te se razvija u različitim vrstama umjetnih legla, brzo se razmnožava i osvaja nova staništa
TRSKA
Trska (lat. Phragmites) je rod velikih višegodišnjih trava (Poaceae) koje rastu potresetištima u umjerenim i tropskim pojasima.Trska raste do 4 m visine i iz dugog podanka uzdižu se stabljike s lancetastim listovima. Na vrhu je stabljike do 50 cm duga metlica s mnogobrojnim klasićima svaki s tri do osam cvjetića, a plod trske je pšeno.Suhe stabljike trske se koriste u građevinarstvu za pokrivanje krovova i stropove, te za sjenila na parkiralištima. Zbog njihove trošnosti i pojave novih građevinskih materijala, navedena praksa u novije vrijeme opada.
EKOSISTEM MORA I OKEANA
Okean (množ. okeani, iz grč. Ὠκεανός - u smislu personifikacije grčkog božanstvaOkeana) označava najveća mora na Zemlji. Kao sinonim u bosanskom i mnogim drugim jezicima koristi se i izraz svjetsko more.Ukupno 71% cjelokupne površine planete Zemlje je prekriveno morima (okeanima i njihovim sporednim morima). Oni su koncentrirani na vodenu hemisferu, čiji centar se nalazi u Tihom okeanu u blizini Novog Zelanda. Nasuprot nje, na kopnenoj hemisferi nalaze se Atlantski okean, Arktički okean i djelovi Južnog okeana kao i Indijskog okeana.
More čine vodene mase na površini Zemlje prosječno jednakih fizikalnih ikemijskih svojstava, koje su u međusobnoj vezi. Također je i životna zajednica. Mora se dijele u tri oceana: Tihi, Atlantski i Indijski ocean. Mora mogu biti sredozemna (između kontinenata), rubna (uz rubove kontinenata), unutrašnja (u kontinentima) i zatvorena (samostalne, nepovezane cjeline). Najveći dio mora čine rubna mora smještena uz kontinente.
Neke od biljaka i životinja zastupljenih u moru su alge, morska salata, ribe, ježinci i morske zvijezde.
Morske životinje: morski konjić,morska zvijezda,kit,morski pas,delfin...
-Jedne od najznačajnijih biljaka u moru su ALGE
KIT
Kitovi (lat. Cetacea) su red sisavaca koji broji više od 80 vrsta. Svi žive isključivo u vodi; osim nekoliko riječnih dupina sve druge vrste kitova žive u moru.
Kitove odlikuje za više sisavce neobična dugovječnost. Neke vrste, kao npr.grenlandski kit, mogu doživjeti i više od 200 godina. Do sada najstariji poznati primjerak, mužjak, je uginuo u dobi od 211 godina.
Čitava građa tijela kao i sve tjelesne funkcije su primjerene životu u vodi. A uprkos tome, imaju sve najvažnije osobine zajedničke svim sisavcima:
- Kitovi, umjesto škrga imaju pluća i moraju disati zrak. Kako je njihov dišni sustav izvrsno prilagođen životu u vodi, dugo vremena mogu provesti ispod površine. Udisanje kisika znatno je ekonomičnije od njegova preuzimanja iz vode. Neke vrste kitova mogu s jednim udisajem roniti i do dva sata.
- Imaju srce čije su radne sposobnosti izvrsne. Za razliku od ribljeg srca, srce kita je podijeljeno na više komora. To pomaže da se kisik, apsorbiran u krvi, puno efikasnije rasporedi u tijelu.
- Kitovi su toplokrvne, a ne životinje promjenjive topline kao ribe.
- Svi kitovi kote žive mladunce i doje ih krajnje masnim majčinim mlijekom iz posebnih mliječnih žlijezda. Čitav razvoj embrijase odvija u tijelu majke, i za to vrijeme se embrij hrani preko placente.
ALGE
Alge široka skupina pretežno vodenih, fotosintetskih autotrofnih organizama (od jednostaničnih do višestaničnih) nalik nabiljke poznate kao fitoplankton, bolje poznatija kao živi biljni organizam bez korjena, lišća ili cvjetova. Procjenjuje se da postoji više od 25.000 vrsta algi. Većina su uglavnom morske alge u oceanima; ostatak čine slatkovodne alge. Vodeni cvjetovi, vodene mahovine, morsko bilje ili morske trave - sve su to oblici algi. Alge su različitih veličina, od sićušna pikoplanktona koji se mora 1.000 puta povećati da bismo ga mogli vidjeti, pa sve do gigantskih trava u oceanima koje imaju i do 50 m dužine
Zajednička osobina svih algi je vršenje fotosinteze pri kojem kao nusproizvod proizvode kisik (za razliku od nekih fotosintetskih bakterija). S iznimkom modrozelenih, alge su eukarioti tj. njihove stanice sadrže oganele uključujući jezgru imitohondrije odjeljene membranom od citoplazme. Eukariotske alge također sadrže kloroplast u kojem se nalazi pigmenti za absorpcije sunčeve energije tijekom procesa fotosinteze. Kod većine algi, uz ostale pigmente koji im davaju karakterističnu obojenost (fikoeritrin - crvena, fikocijanin i alofikocijanin - plava, fukoksantin - smeđa, violaksantin - ljubičasta itd.), primarni pigment je klorofil.